Mi mislimo na vaše zdravlje
Pošaljite nam email

Najnovije Vijesti

Analize

Glukoza

Glukoza je najznačajniji izvor energije, potreban kako za mišićni rad, tako i za sve procese u organizmu, uključivši i rad mozga. Razine glukoze u krvi natašte regulira jetra koja osigurava da se razine nalaze unutar određenih granica.

Koncentracije glukoze u krvi kod svakog pojedinca pokazuju odstupanja koja ovise o mišićnoj aktivnosti i vremenskom intervalu koji je protekao od unosa hrane. Ta odstupanja dodatno se povećavaju u slučaju poremećaja regulacije do kojih dolazi u nizu patoloških stanja u kojima glukoza u krvi može biti povišena (hiperglikemija) ili smanjena (hipoglikemija). Hiperglikemiju (šećerna bolest) najčešće uzrokuje nedostatak, nedovoljna količina ili učinkovitost inzulina. Ovu bolest karakterizira povišenje razine glukoze u krvi iznadbubrežnog praga pa se šećer pojavljuje u urinu (glikozurija).

Određivanje razine glukoze u krvi koristi se kao probirni test za šećernu bolest, ako se sumnja na hiperglikemiju, te za procjenu metabolizma ugljikohidrata, npr. u šećernoj bolesti u trudnoći, akutnom hepatitisu, akutnom pankreatitisu i Addisonovoj bolesti.

Urea

Urea se sintetizira u jetri kao konačan produkt metabolizma proteina i aminokiselina. Sinteza ureje ovisi o dnevnom unosu proteina i endogenom metabolizmu proteina. Većina ureje stvorene tijekom metaboličkih procesa izlučuje se glomeluralnom filtracijom uz 40-60% ponovne difuzije u krv.

Razine ureje mogu biti povišene zbog oštećenja bubrega kao što su akutni glomerulonefritis, kronični nefritis, policistični bubrezi, tubularna nekroza i nefroskleroza, kod dekompenzacije srca, gastrointestinalnog krvarenja te Addisonove bolesti.Postrenalno povišenje razine ureje može biti posljedica opstrukcije urinarnog trakta.

Snižena razina uree se javlja kod teških bolesti jetre, celijakije, nefrotskog sindroma te malnutricije osobito kod  sniženog unosa proteina.

Kreatinin

Kreatinin je metabolički produkt kreatina i fosfokreatina koji se nalaze gotovo isključivo u mišićima. Stoga je stvaranje kreatinina proporcionalno mišićnoj masi i vrlo varira iz dana Mjerenja kreatinina koriste se za dijagnosticiranje i liječenje bubrežnih bolesti, a pokazala su se korisnim i za procjenu glomerularne funkcije

bubrega i praćenje renalne dijalize. Razina serumskog kreatinina koja se obično smatra normalnom ne

isključuje prisutnost poremećene bubrežne funkcije. Povećane vrijednosti kreatinina se nalaze kod smanjene bubrežne funkcije.

Kreatinin u serumu varira ovisno o dobi bolesnika, tjelesnoj težini i spolu. Ponekad je nizak kod osoba malene mišićne mase, kaheksije, amputiranih i starijih osoba. Snižena vrijednost se nalazi rijetko i klinički je nevažno.

Mokraćna kiselina

Mokraćna kiselina glavni je proizvod katabolizma purina u ljudi. Mokraćna kiselina uglavnom nastaje u jetri, a izlučuje se putem bubrega, pri čemu količinu mokraćne kiseline u tijelu određuje ravnoteža između sinteze i uklanjanja.

Hiperuricemija se dijeli na primarnu i sekundarnu, koje uključuju bilo pretjeranu proizvodnju ili smanjeno uklanjanje.
Povišene vrijednosti razine u krvi javljaju se kod gihta, rijeđe kod povećanog unosa purina hranom, bubrežne insuficijencije, akutne i kronične bolesti bubrega, leukemije, limfoma, policitemije, psorijaze, posta, gladovanj, suviška laktata, Lesch-Nyhanov sindroma, policističnih bubrega, terapije diureticima i kemoterapije.

Snižene vrijednosti urata u krvi mogu nastati kao posljedica smanjene proizvodnje mokraćne kiseline kao što se javlja kod nasljedne ksantinurije, nasljednog nedostatka enzima purin-nukleozid-fosforilaze, davanja ACTH, defekta bubrežnih tubula te terapije alopurinolom.

Kalij

Kalij je glavni kation stanične tekućine. Ovaj elektrolit koji je potreban ljudskom tijelu za normalnu funkciju..Služi, među ostalima, i za prenošenje živčanih podražaja, pa je važan za rad srca. Održavanje stalne koncentracije kalija u izvanstaničnoj tekućini vrlo je važno za vitalnu funkciju stanica u tijelu. Bubrežno izlučivanje kalija vrlo je važan regulacijski mehanizam ravnoteže kalija u organizmu.

Povećana koncentracija kalija u krvnom serumu pojavljuje se u stanjima kada kalij prelazi iz stanica u izvanstaničnu tekućinu. To se događa kod manjka tekućine ili kada se kalij daje terapeutski, i to brže nego što se izlučuje mokraćom. Koncentracija kalija u serumu povećana je često u kroničnoj bubrežnoj insuficijenciji, dijabetičnoj ketoacidozi, sepsi.

Smanjena koncentracija kalija (hipokaliemija) u serumu javlja se zbog gubitka kalija uslijed jake diureze, povraćanja, proljeva ili gušteračne fistule, razrjeđenja izvanstanične tekućine, nedovoljne prehrane i naglog prijelaza kalija iz izvanstranične tekućine u stanice, bolesti bubrežnih tubula, hiperinzulinizma, metaboličke alkaloze.

Natrij

Natrij je vrlo važan elektrolit izvanstaničnog prostora. Uz kalij većinom održava osmotsku ravnotežu u tijelu. Volumen odjeljka izvanstanične tekućine direktno ovisi o ukupnoj koncentraciji natrija u tijelu. Koncentracija natrija u plazmi identična je onoj iz intersticijske tekućine.

Povećana koncentracija natrija u serumu javlja se kod hiperfunkcija nadbubrežne žlijezde (Cushingov sindrom), pretjeranog  gubitaka  tekućine pri čemu se prije svega gubi voda pa dolazi do hemokoncentracije, nekontrolirana terapija hipertonom otopinom NaCl, nakon terapije inzulinom u dijabetičkoj komi zbog naglog smanjenja koncentracije glukoze u krvi te u nekim ozljedama mozga.

Smanjenje koncentracije natrija u serumu mogu uzrokovati razne bolesti, kao npr. različiti gastrointestinalni poremećaji, zatim jaka diureza koja se javlja kod dijabetesa insipidusa ili dijabetesa melitusa, zatim hipofunkcija nadbubrežne žlijezde, različite bubrežne bolesti, stanja praćena jakim znojenjem, infektivne bolestiporemećaji CNS-a,kao kod meningitisa,moždanog udara,trauma,neurokirurških zahvata.

Kloridi

Kloridi su glavni anioni izvanstanične tekućine. Zajedno s natrijem sudjeluju u održavanju ravnoteže tekućine, osmotskog tlaka i acido-bazne ravnoteže, osmotičkog tlaka i acidobazne ravnoteže.

Hiperkloremija označava povećanu koncentraciju klorida u krvi i može se pojaviti u stanjima dehidracije , hemokoncentracije, dekompezatornih srčanih bolesti,smanjene funkcije filtracije u glomerulima.

Hipokloremija je stanje smanjene koncentracije klorida u krvi i najčešće nastaju kod raznih gastrointestinalnih poremećajima praćenim proljevom i povraćanjem, glomeruloneritisa, kroničnog pijelonefritisa te kod nekih infektivnih bolesti.

Kalcij ukupni

Ukupan kalcij u serumu sastoji se od tri frakcije: slobodnog ili ioniziranog kalcija, 50%; kalcija vezanog za proteine, uglavnom na albumine uzmanji udio vezan na globuline, 45%; i kalcija kompleksno vezanog uglavnom za fosfate, citrate i bikarbonate, 5%. Ionizirani kalcij fiziološki je najznačajniji, ali se teško izravno testira. Može se procijeniti iz ukupnog kalcija vodeći pritom računa o sadržaju proteina i pH krvi, koji snažno utječu na razinu ioniziranog kalcija. Ioni kalcija važni su u prenošenju živčanih impulsa, kao kofaktori u nekoliko enzimskih reakcija, u održavanju normalne stezljivosti mišića i u procesu koagulacije. Značajno smanjenje razine koncentracije iona kalcija dovodi do tetanije mišića. Koncentracija iona kalcija viša od normalne dovodi do smanjenih neuromuskularnih reakcija i slabosti mišića te drugih složenih simptoma.

Magnezij

Određivanje koncentracije magnezija koristi se u dijagnozi i liječenju hipomagnezemije (abnormalno nizak) i hipermagnezemije (abnormalno visok). Najbolje definirana manifestacija nedostatka magnezija je oštećenje neuromuskularne funkcije, tj. izrazita razdražljivost, tetanija, grčevi i elektrokardiografske promjene.

Snižene razine magnezija (Hipomagnezemija) je prisutna u slučajevima šećerne bolesti, kroničnog alkoholizma, lijekovima izazvane diureze, hipertiroidizma, hipoparatiroidizma, hipokalcemije, malapsorpcije i akutnog pankreatitisa.

Povećane razine serumskog magnezija pronađene su u slučajevima bubrežnog zatajenja, dehidracije, ozbiljne dijabetičke acidoze i Addisonove bolesti. Moguće je trovanje magnezijem i ono se očituje hiporefleksijom, hipotenzijom zbog povećanog volumena krvi, respiratornom depresijom i komom.

Fosfati

U plazmi i serumu većina fosfata postoji u anorganskom obliku (Pi), od čega je nekih 15% vezano za proteine, a ostatak u složenom I slobodnom obliku. Koncentracije fosfata u serumu ovise o prehrani i varijacijama u izlučivanju hormona kao što je PTH. Oko 85% fosfora izvan stanica javlja se u anorganskom obliku kao hidroksiapatit te ima važnu ulogu u strukturi kostiju i zuba.

Povišena razina anorganskog fosfora u krvi uzrokovana je povećanim uzimanjem ili smanjenim izlučivanjem kao npr. akutno ili kroničnog zatajenje bubrega, niski PTH ili rezistencija na PTH i trovanja vitaminom D te redistribucija fosfata kod razgradnje tumorskog tkiva i kod toplinskog udara.

Snižena razina (Hipofosfatemija) je uzrokovana smanjenim uzimanjem ili apsorpcijom fosfora kod nedostatka vitamina D, malapsorpcije, uporabe oralnih fosfatnih blokatora te problema s paratiroidnom žlijezdom

Željezo

Željezo sudjeluje u brojnim vitalnim procesima u tijelu: od staničnih mehanizama disanja do prijenosa i isporuke kisika tjelesnim stanicama. Ono je sastojak hemoglobina i mioglobina, kromoproteina koji prenose kisik, kao i različitih enzima, kao što su citokrom oksidaza i peroksidaza. Preostalo željezo u tijelu nalazi se u flavoproteinima, proteinima željeza i sumpora. Ono je također pohranjeno u feritinu, a prenosi ga transferin.

Izmjerena količina željeza u serumu u osnovi je željezo ili Fe(III) vezano za transferin u serumu, a ona ne obuhvaća željezo sadržano u serumu u obliku slobodnog hemoglobina. Koncentracija željeza u serumu smanjuje se kod mnogih, ali ne i svih, pacijenata s anemijom uzrokovanom nedostatkom željeza; pri akutnim ili kroničnim upalnim poremećajima kao što su akutne infekcije, imunizacija i infarkt miokarda; akutno ili nedavno krvarenje; maligna stanja; kwashiorkor; kasna trudnoća; menstruacija i nefroza. Koncentracija željeza u serumu značajno opada kod pacijenata koji počinju reagirati na specifičnu terapiju anemija izazvanih drugim uzrocima, primjerice, na terapiju perniciozne anemiju vitaminom B 12 .

Povišene koncentracije željeza u serumu pojavljuju se pri poremećajima viška željeza, kao što je hemokromatoza, te pri akutnom trovanju željezom nakon oralne ili parenteralne primjene. Razine željeza mogu biti povećane i pri akutnom hepatitisu, trovanju olovom, akutnoj leukemiji, talasemiji ili uzimanju oralne kontracepcije.

TIBC

Normalno je da samo jedna trećina mjesta vezivanja željeza na transferinu zauzeta s Fe (III), pa transferin u serumu ima znatni slobodni kapacitet za vezivanje željeza. Ovo se naziva nezasićenošću seruma, odnosno latentnim kapacitetom vezivanja željeza. Mjerenje UIBC može se koristiti u kombinaciji s koncentracijom željeza u serumu kako bi se dobio ukupni kapacitet vezivanja željeza (TIBC) tj. najveća koncentracija željeza kojeg u serumu mogu na sebe vezati proteini, najviše transferin. Svaka molekula transferina može za sebe vezati 2 iona željeza.
Obično je uzrok porasta TIBC sideropenična anemija, kasna trudnoća oralni kontraceptivi i virusni hepatitisa. TIBC se smanjuje kod kroničnih infekcija, malignih oboljenja, trovanja željezom, bubrežnih oboljenja, nefroze, Kwasiorkor-a i talasemije.

UIBC

Osim u eritocitima željezo se u tijelu nalazi se u transportnom obliku – transferinu. Budući je normalno samo jedna trećina mjesta vezivanja željeza na transferinu zauzeta s Fe (III), to transferin u serumu ima znatni slobodni kapacitet za vezivanje željeza. Ovo se naziva nezasićenošću seruma, odnosno latentnim kapacitetom vezivanja željeza. Mjerenje UIBC (unsaturated iron binding capacity) može se koristiti u kombinaciji s koncentracijom željeza u serumu kako bi se dobio ukupni kapacitet vezivanja željeza (TIBC) tj. najveća koncentracija željeza kojeg u serumu mogu na sebe vezati proteini, najviše transferin.

Bilirubin ukupni

Bilirubin je krajnji proizvod razgradnje hemoglobina u eritrocitima 80 – 85% bilirubina koji se dnevno proizvede dolazi iz hemoglobina koji se oslobađa raspadom starih eritrocita, a preostalih 15 – 20% posljedica je raspada hem proteina poput mioglobina, citokroma, katalaza i iz koštane srži kao rezultat neučinkovite eritropoeze.

Neke bolesti utječu na jednu ili više faza u nastanku, lučenju, pohranjivanju, metabolizmu i izlučivanju bilirubina. Ovisno o bolesti, nekonjugirani (indirektni) ili konjugirani (direktni) bilirubin ili oba dat će glavni doprinos povećanoj koncentraciji bilirubina u krvi.

Povišene vrijednosti ukupnog bilirubina mogu se naći u virusnom hepatitisu, cirozi, infekcioznoj mononukleozi, bilijarnoj opstrukciji, hiperbilirubinemiji u novorođenčadi. Također, povišene vrijednosti nekonjugiranog bilirubina mogu se naći i u nasljednim hiperbilirubinemijama – Crigler-Najar-ovom i Gilbert-ovom sindromu, od kojih je Gilbert-ov puno češći i blaži.

Bilirubin direktni

80 – 85% bilirubina koji se dnevno proizvede dolazi iz hemoglobina koji se oslobađa raspadom starih eritrocita, a preostalih 15 – 20% posljedica je raspada proteina s hemom, poput mioglobina, citokroma, katalaza i iz koštane srži kao rezultat neučinkovite eritropoeze.

Zbog teške topljivosti u vodi, nekonjugirani (indirektni) bilirubin se prenosi u jetru vezan na albumin. U hepatocitima brzo se spaja s glukuronskom kiselinom i proizvodi bilirubin mono- i diglukuronide (direktni bilirubin) koji se zatim izlučuju u žuč zajedno sa svim ostalim uobičajenim biljiarnim komponentama.

Dok se prehepatična žutica (primjerice hemolitička anemija i neonatalna žutica) u prvom redu povezuju s povišenim nevezanim bilirubinom, procjena direktnog bilirubina pomaže pri određivanju hepatične i posthepatične žutice.

Bolesti jetre s pretežno vezanom hiperbilirubinemijom uključuju akutni i kronični virusni hepatitis, cirozu jetre i hepatocelularni karcinom. Bolesti posthepatičnog podrijetla s pretežno vezanom

hiperbilirubinemijom uključuju ekstrahepatičnu kolestazu i odbacivanje organa kod presađivanja jetre. Kronične urođene vezane hiperbilirubinemije uključuju Dubin-Johnsonov i Rotorov sindrom. Razlikovanje između kronične urođene hiperbilirubinemije i stečenih tipova bilirubinemije postiže se mjerenjem udjela bilirubina i detekcijom normalnih aktivnosti jetrenih enzima.

HbA1c

Brojni proteini u organizmu, pa tako i hemoglobin, vežu postepeno glukozu u procesu glikozilacije, tj. hemoglobin na sebe veže glukozu u uvjetima dugotrajne hiperglikemije. Hemoglobin A1 glikacijom daje glikirane podjedinice hemoglobin HbA1a, HbA1b, HBA1c unutar eritrocita za vrijeme trajanja života eritrocita (120 dana).

HbA1c nastaje neenzimskom glikacijom slobodnih N-terminalnih amino-skupina na β lanca hemoglobina A 0. Razina HbA1c proporcionalna je razini glukoze u krvi. Budući da je glukoza cijeli svoj životni vijek vezana za eritrocit, mjerenje HbA1c upućuje na prosječnu dnevnu koncentraciju glukoze u krvi tijekom protekla dva mjeseca. Stoga se mjerenje HbA1c smatra važnim dijagnostičkim alatom za nadgledanje kontrole prehrane i terapeutskog režima tijekom liječenja šećerne bolesti. Učinkovita kontrola razina glukoze u krvi važna je radi sprečavanja ketoze i hiperglikemije, i može smanjiti učestalost I težinu kasnih komplikacija šećerne bolesti kao što je retinopatija, neuropatija, nefropatija te srčane bolesti.

Povišene vrijednosti javljaju se u nedovoljno kompenziranih osoba s dijabetesom.
Snižene vrijednosti nisu klinički značajne

CRP

C-reaktivni protein (CRP) jedan je od najosjetljivijih reaktanata akutne faze. Određivanje je pogodno za praćenje upalnog procesa. Služi i kao potvrda postojanja akutne organske bolesti, kao što su akutni infarkt miokarda, tromboza dubokih vena te infekcije, ili kronična stanja, kao što su maligni tumor, reumatske bolesti te upala. Poznavanje razina CRP-a ima važnost i u dijagnostici kardiovaskularnih bolesti.

Dramatično povećanje koncentracije CRP javlja se kod akutnih i kroničnih bakterijskih infekcija, kod autoimunih bolesti i bolesti imuno-kompleksa, nekroze tkiva i malignih oboljenja, infarkt miokarda i traume. Povišenje se javlja unutar 24-48 sati a razina može narasti i na 2000 pute preko normalne. Budući da je porast CRP nespecifičan, nalaz se ne može protumačiti bez potpune povijesti bolesti, a i tada samo u usporedbi s prethodnim vrijednostima. Stalno povišena razina CRP ukazuje na neučinkovitost terapije. Normalne razine CRP ne isključuju prisutnost lokalizirane upale blažeg stupnja ili neke kronične bolesti poput SLE ili ulceroznog kolitisa.

Proteini ukupni

Ukupni proteini u serumu zbroj su svih cirkulirajućih proteina te glavni sastojak krvi. Proteini u krvi imaju mnoge funkcije: zaštitna uloga od infekcije, održavanje koloidno – osmotskog tlaka, djeluju kao puferi i kao takvi imaju ulogu u održavanju acido – bazne ravnoteže, imaju transportnu funkciju, pojedini proteini imaju specifične funkcije (enzimi, hormoni, komplement, inhibitori, enzimi, faktori koagulacije, hemoglobin)Mjerenja ukupnih proteina koriste se pri dijagnozi i liječenju raznih bolesti, među ostalim i bolesti jetre, bubrega ili koštane srži te drugih metaboličkih poremećaja i poremećaja prehrane. Otklon ukupnih proteina u serumu od referentnog intervala upućuje na disprotenemiju ili poremećaj u ravnoteži vode.

Povećana koncentracija ukupnih proteina javlja se prilikom dehidracije, paraproteinemije i mijeloma, a katkad i u kroničnim bolestima kao ciroza jetre, sarkomu, kroničnim upalama i autoimunim bolestima.

Smanjena koncentracija proteina javlja se pri prekomjernoj hidrataciji, gubitku proteina iz organizma, smanjenoj sintezi proteina ili pojačanoj razgradnji proteina, npr. u hipertireozi ili dijabetesu melitusu. U teškom nefritisu, naročito nefrozi, proteini se gube putem urina, kod opeklina koje zahvaćaju veću površinu gube se kroz oštećenu kožu, a kod enteritisa s teškim proljevima putem crijeva. Zbog smanjene sinteze proteina, hipoproteinemija se nalazi kod teških jetrenih bolesti, u kojima je zbog smanjene funkcija jetre smanjena i sinteza albumina. Nadalje, proteini su smanjeni pri nedostatku proteina u hrani malapsorpciji, tuberkulozi i malignim bolestima.

Albumini

Albumin je najčešći protein u humanoj plazmi i na njega otpada ukupno 55-65% ukupnih proteina. Njegova je primarna biološka funkcija prijenos I pohranjivanje različitih liganda, održavanje osmotskog tlaka plazme, a služi i kao izvor endogenih aminokiselina. Albumin veže i otapa nepolarizirane sastojke kao što su bilirubin u plazmi i dugi lanci masnih kiselina, a veže i brojne lijekove. Hiperalbuminemija (povećana koncentracija albumina) nije česta, a izazivaju je teška dehidracija i proširen venski zastoj. Hipoalbuminemiju (snižena koncentracija albumina) može uzrokovati poremećena sinteza, npr. tijekom dijeta sa smanjenim unosom proteina ili u slučaju bolesti jetre, u slučaju pojačanog katabolizma uslijed oštećenja tkiva ili upale, u slučaju smanjene apsorpcije aminokiselina izazvane malapsorpcijskim sindromima ili pothranjenošću, u slučaju vanjskog gubitka proteina zbog nefrotičnog sindroma, enteropatije ili opeklina te u slučaju promijenjene distribucije npr. zbog ascitesa.

Teška hipoalbuminemija dovodi do ozbiljne neravnoteže intravaskularnog osmotskog tlaka što izaziva razvoj edema. Mjerenje koncentracije albumina ključno je za razumijevanje i tumačenje razina kalcija i magnezija jer se ti ioni vežu uz albumin pa je njegovo smanjenje izravno odgovorno i za smanjenje njihovih koncentracija.

RF

Reumatoidni faktori (RF) antitijela su koja djeluju protiv antigenskih faktora na Fc fragmentu IgG-a. To su obično IgM antitijela, ali mogu biti i IgG, IgA ili IgE. Osjetljivost reumatoidnog faktora u reumatoidnom artritisu varira između 30% za populacijske studije i 70 – 80% za studije provedene u bolnicama, gdje je

bolest obično teža. Viši titri RF-a specifičniji su za dijagnozu RA i uobičajeniji u pacijenata koji imaju brzonapredujuće razaranje zglobova i u pacijenata s izvanzglobnim manifestacijama kao što su potkožni reumatski čvorovi. No RF je nespecifičan test i pozitivan RF zamijećen je u 1 – 5% zdrave populacije pri

niskim titrima i u 15 – 20% starijih bolesnika s drugim kroničnim bolestima. Pozitivan RF pojavljuje se i kod autoimunih reumatskih bolesti i kod nereumatskih stanja s varijabilnom učestalošću, npr. SLE-a, Sjögrenovog sindroma, subakutnog bakterijskog endokarditisa i drugih bakterijskih infekcija,

infektivnog hepatitisa, kroničnih bolesti jetre, kroničnih aktivnih plućnih bolesti, parazitskih infekcija i virusnih infekcija.

ASO

Streptokok grupe A jedan je od najčešćih uzroka bakterijskih infekcija u ljudi. On uzrokuje bolesti kao što su akutna reumatska groznica, akutni  glomerulonefritis, akutni faringitis, sinusitis, upala pluća, septični šarlah, gangrena i limfangitis. Streptolizin O je hemolizin koji stvaraju streptokoki grupe A.

Kod zaraženog pojedinca streptolizin O djeluje kao proteinski antigen na koji pacijent reagira stvaranjem antitijela. Titri rastu već nakon prvog tjedna infekcije, a vrhunac dosežu 3 – 6 tjedana nakon infekcije. Ako nema komplikacija ili ponovne infekcije, antistreptolizinski titar obično će pasti na razinu prije infekcije unutar 6 – 12 mjeseci.

Povišene vrijednosti ukazuju na infekciju streptokokom grupe A.

Kolesterol

Kolesterol se sintetizira svugdje u tijelu i neophodan je sastojak membrana stanica i lipoproteina kao i prekursor za sintezu steroidnih hormona I žučnih kiselina. Pojedinačna prediktivna vrijednost koncentracije ukupnog kolesterola vezana uz koronarni rizik je niska. Kolesterol se uglavnom prenosi u dvjema klasama lipoproteina (LDL i HDL), a obje igraju suprotne uloge u patogenezi poremećaja metabolizma lipida. Stoga koncentracija ukupnog kolesterola pruža tek početnu vrijednost koja određuje jesu li potrebne dodatne laboratorijske pretrage metabolizma lipoproteina (HDL, LDL i trigliceridi).

Koncentracija kolesterola u krvi povećava se u nizu bolesti. Povećana je u početnoj fazi hepatitisa, zatim u opstruktivnoj žutici, lipoidnoj nefrozi, nefritisu, hipotireozi i dijabetesu melitusu. U primarnoj hiperkolesterolemiji (tip IIa hiperlipoproteinemije) primarni je defekt u samom metabolizmu kolesterola.

Sniženje koncentracije kolesterola u krvi rjeđe je i nalazi se obično kod hiperfunkcije štitnjače (Basedowljeva bolest).

Niske koncentracije kolesterola nalaze se i u teškim oštećenjima funkcije jetre, u cirozi i teškim kroničnim hepatitisima te u malignim bolestima, u postoperativnim stanjima i općenito kod slabe prehrane.

Trigliceridi

Trigliceridi pripadaju grupi lipida. Mjerenje triglicerida koristi se u dijagnostici i liječenju bolesnika s akutnim i kroničnim pankreatitisom, šećernom bolesti, nefrozom, ekstrahepatičnim bilijarnim opstrukcijama i drugim oboljenjima metabolizma lipida i oblicima endokrinih poremećaja. Klinički, mjerenje triglicerida pomaže kod klasificiranja raznih genetskih i metaboličkih lipoproteinskih poremećaja, te kod procjene faktora rizika za aterosklerozu i kardiovaskularna oboljenja.

HDL

Približno 25% ukupnog kolesterola u serumu se prenosi kao HDL frakcija. Brojne kliničke i epidemiološke studije pokazale su jaku, obrnuto proporcionalnu, vezu između HDL kolesterola i incidencije kardio-vaskularnih oboljenja. Predloženo je da se uzimanje i prijenos kolesterola iz perifernog tkiva do jetre smatra zaštitnim faktorom kod stvaranja aterosklerotskih naslaga. Niski HDL-kolesterol je faktor rizika neovisan o ukupnoj razini kolesterola i predstavlja visoku vjerojatnost za kardiovaskularna oboljenja. Mjerenje HDL-kolesterola koristi se kod ranog otkrivanja rizika ateroskleroze, a može se koristiti i u praćenju pojedinaca tijekom terapije s lijekovima za snižavanje razine lipida

LDL

Brojna klinička i epidemiološka ispitivanja dokazuju povezanost LDL-kolesterola s razvojem kardiovaskularnih bolest. Povišena razina triglicerida u kombinaciji s povišenim LDL-kolesterolom predstavlja posebno visoki rizik. Mjerenje LDL kolesterola pruža mogućnost ranog otkrivanja rizika ateroskleroze te se može koristiti za praćenje odziva na terapiju lijekovima za snižavanje razine lipida.

ALT

Alanin-aminotransferaza (ALT) je enzim koji pripada grupi aminotransferaza, enzima koji sudjeluje u metabolizmu aminokiselina. Budući da je specifična aktivnost enzima ALT u jetri približno 10 puta veća nego u srcu ili skeletnim mišićima, povećane vrijednosti ALT u serumu uglavnom se smatra indikatorom oboljenja parenhima jetre.

AST

Aspartat-aminotransferaza (AST) je enzim koji se pojavljuje u raznim tkivima u organizmu, uključujući jetru, srčani mišić, skeletne mišiće, mozak, bubrege, pluća, gušteraču, crvene (eritrociti) i bijele (leukocitima) krvne stanice. Najviše je ima u jetri i skeletnim mišićima. Mjerenje razina AST u krvi indicirano je u dijagnozi, razlikovanju i praćenju bolesti jetre i žuči, infarktu miokarda i oštećenju skeletnih mišića.

GGT

Gama-glutamiltransferaza (GGT) je enzim koji pripada skupini peptidaza koje djeluju kao prijenosnici aminokiselina od jednog peptida do drugog te tako djeluju kao transferaze aminokiseline. GGT je prisutan u svim stanicama organizma osim u mišićima. Enzim prisutan u serumu prvenstvenu dolazi iz jetreno-žučnog sustava.

DBIL

Mikološka obrada se preporučuje kada kožne promjene nalikuju infekciji uzrokovanoj gljivama iz grupe dermatofita. U tu svrhu se uzima bris (za rane i vlažne promjene kože) ili strugotina promjene. Strugotina se sakuplja ljuštenjem oštrim predmetom sa ljuskave suhe promjene (nokti, obrasla koža na vlasištu, bradi i sl.). Pretraga uključuje specijalistički pregled/konzultaciju, uzimanje uzorka, direktnu mikroskopiju I kultivaciju uzorka u trajanju do 3 tjedna

TBIL

TBIL totalni bilirubin – Povišene vrijednosti mogu ukazati na hemolitičke bolesti i poremećaje u radu jetre. Ovi testovi pomažu u identifikaciji problema koji se nastaju u žučnim putevima i pojedinih tipova anemija.

ALP

Alkalna fosfataza (ALP) nalazi se u većini tkiva, najviše u kostima, jetri i placenti, a nešto manje u bubregu i tankom crijevu. Mjerenje alkalne fosfataze koristi se u dijagnostici bolesti jetre i kostiju.

Amilaza

Amilaze su skupina enzima hidrolaza koje razgrađuju složene ugljikohidrate. U organizmu, amilaze nalazimo u brojnim organima i tkivima. Najveća koncentracija prisutna je u gušterači, gdje se sintetizira i potom izlučuje u probavni trakt putem izvodnih kanalna. Žlijezde slinovnice također luče amilazu.

CK

Kreatin kinaza (CK) je je enzim prisutan u velikim koncentracijama u srčanom i skeletnim mišićima te manje u mozgu.

CKMB

Kreatin kinaza (CK) citoplazmatski je enzim koji se u organizmu pojavljuje u četiri oblika (izoenzima). Izoenzim CK-MB, u odnosu na ostale izoenzime,  najzastupljeniji je u srčanom mišićju.

Povišenje CK-MB se u krvi nastupa oko 3-8 sati nakon pojavljivanja simptoma vezanih uz srce. CK-MB izoenzim duže vrijeme ostaje povišen, ovisno o tijeku bolesti.

Heliko-serum

Za dijagnostiku infekcije H. pylori danas se rabi niz neinvazivnih i invazivnih metoda. Neinvazivne, odnosno neizravne metode otkrivaju prisutnost H. pylori dokazivanjem specifične aktivnosti te bakterije, ponajprije njezina enzima ureaze (urejni izdisajni test), prisutnosti specifičnih protutijela u serumu zaražene osobe ili dokazom antigena H. pylori u bolesnikovoj stolici. Invazivnim metodama otkriva se prisutnost bakterije (mikrobiološki pregled, histološki pregled) ili njezina aktivnost (brzi test ureaze) u bioptičkim uzorcima želučane sluznice dobivenim tijekom endoskopskog pregleda.

LDH

Enzim laktat-dehidrogenaza (LDH) nalazi se u svim stanicama organizma, redovito u citoplazmi. Budući je koncentracija LDH u tkivu 500 puta veća od koncentracije u plazmi, pa i najmanje oštećenje tkiva može izazvati znatni porast aktivnosti LDH u serumu. Glavna svrha mjerenja ukupnog LDH je prepoznavanje manjih oštećenja tkiva. Visoka specifična aktivnost enzima nalazi se u jetri, srčanom i skeletnim mišićima, bubrezima i eritrocitima.

Totalni proteini

Proteini u krvi imaju mnoge funkcije: zaštitna uloga od infekcije, održavanje koloidno – osmotskog tlaka, djeluju kao puferi i kao takvi imaju ulogu u održavanju acido – bazne ravnoteže, imaju transportnu funkciju, pojedini proteini imaju specifične funkcije (enzimi, hormoni, komplement, inhibitori, enzimi, faktori koagulacije, hemoglobin). Ukupni proteini u serumu su zbroj svih proteina u krvotoku i najveća su komponenta krvi. Mjerenje ukupnih proteina koristi se u dijagnostici i terapiji raznih bolesti jetre, bubrega i koštane srži, kao i ostalih metaboličkih i nutricijskih poremećaja. Odstupanje ukupnih proteina u serumu od referentnih vrijednosti ukazuje na disproteinemiju ili poremećaj ravnoteže vode. Ova dva stanja mogu se razlikovati dodatnim provođenjem elektroforeze proteina seruma i određivanjem hematokrita.

OGTT

oGTT je test koji pokazuje sposobnost preuzimanja glukoze u organizmu te služi za otkrivanje poremećaja metabolizma šećera. Test traje 2 sata, pa se pripremite da ćete provesti tih 2 sata u našem laboratoriju, Mjeri se razina glukoze u krvi i mokraći u određenim vremenskim razmacima.

Glukoza postprandijalno

Razina glukoze u krvi pokazuje fluktuacije kod svakog pojedinca koje ovise o tjelesnoj aktivnosti i vremenu proteklom od konzumiranja jela. Ove fluktuacije su dodatno povećane kod brojnih patoloških stanja kod kojih razina glukoze u krvi može biti povišena (hiperglikemija) ili smanjena (hipoglikemija).

Alergotest

Alergija predstavlja prejaku reakciju našeg imunološkog sustava na tvar iz našeg prirodnog okruženja koju inače ne bi prepoznao kao štetnu. Takvu tvar koja izaziva alergijsku reakciju nazivamo ALERGEN. Mehanizam same alergijske reakcije možemo objasniti ukoliko znamo da se naš organizam štiti od štetnih tvari kao što su virusi i bakterije stvarajući antitijela. Kod alergične osobe imunološki sustav tvar koja inače nije štetna pogrešno shvaća kao štetnu i počinje stvarati antitijela da bi se obranio. Ta antitijela nazivamo IMUNOGLOBULINI E (IgE). Imunoglobulini E vežu se na stanice mastocite prilikom čega dolazi do oslobađanja histamina koji izaziva alergijsku reakciju.
Alergijska reakcija može se dogoditi odmah ili par sati nakon kontakta sa alergenom, a može uzrokovati različite simptome. Može biti lokalna ili opća.

CEA

CEA (karcinoembrionalni antigen) je glikoprotein koji se normalno stvara u crijevima, jetri i pankreasu fetusa. Povišene vrijednosti nalazimo u bolesnika sa tumorom kolona, neuroblastomom,

hepatoblastomom, tumorom zametnih stanica te u Wilmsovom tumoru. Nespecifičan je tumorski biljeg, koristi se za praćenje i prognozu bolesti. U bolesnika sa upalom jetre i gušterače CEA također može biti povišen. Serumske su koncen-tracije CEA u pušača više.

GI-Marker CA 19-9

CA 19-9 (karbohidratni antigen) je visokomolekularni mucin bogat uglji-kohidratima i sastavna je komponentamukoznih stanica gušterače, jetre i pluća. Kliničku važnost ima najviše kod karcinoma gušterače, čija koncentracija pokazuje dobru korelaciju s veličinom tumora. Kod gastrointestinalnog i ko- lorektalnog karcinoma koristi se kao sekundaran biljeg uz određivanje CEA, te se na taj način povećava dijagnostička osjetljivost. Izrazito visoke koncentracije CA 19-9 upućuju na hematogene metastaze, dok se umjereno povišene koncentracije mogu naći i kod nekih benignih oboljenja (akutni hepatitis, pankreatitis, cistična fibroza). Važno je napomenuti da oko 10% populacije genetski ne može stvarati CA 19-9.

OV-Marker CA 125

CA 125 (karcinom antigen 125) po svojoj je strukturi glikoprotein. Povišenu koncentraciju CA 125 u krvi nalazimo u žena s adenokarcinomom jajnika (u više od 80% slučajeva), ali i kod drugih ma lignih oboljenja npr. uterusa, gušterače, jetre, dojke ili pluća. U benignim bolestima kao što su endometrioza, ovarijalne

ciste a i tijekom menstruacije i trudnoće može se naći porast koncentracije CA 125 u krvi. Kao što je slučaj s većinom tumorskih biljega i ovaj ima najveću vrijednost kao parametar praćenja tijeka bolesti i uspješnosti terapije

BR-Marker CA 15-3

CA 15-3 (karcinom antigen 15-3) je visokospecifični tumorski biljeg za kliničko praćenje karcinoma dojke (Povišene vrijednosti nalaze se kod karcinoma dojke, u 70% slučajeva)..Kod primarne dijagnoze osjetljivost testa je prilično niska (20-30%). Kao i većina tumorskih biljega nije organ specifičan, povišene koncentracije mogu se naći u oboljelih od karcinoma jajnika, pluća, prostate ali u nekim benignim oboljenjima (upala dojke i jajnika, ciroza jetre).

PSA ukupni

PSA (prostata specifični antigen) je po svojoj građi glikoprotein a fiziološka uloga mu je održavanje sjemene tekućine u tekućem stanju, što omogućava pokretljivost spermatozoida. Jedini je tumorski biljeg specifičan za organ, što znači da ga ne nalazimo ni u jednom drugom tkivu osim prostatičnom. PSA nije specifičan za tumor pa ga tako nalazimo u povišenim koncentracijama i kod benignih oboljenja prostate. PSA u cirkulaciji postoji u različitim molekularnim oblici- ma. Glavni imunoreaktivni oblik PSA u serumu udružen je s α1-antikimotripsi- nom te iznosi 60-90% ukupnog PSA u cirkulaciji. Slobodnog PSA (Free PSA) u serumu ima 10-30%, on predstavlja enzimski neaktivan oblik i važan je parameter u diferencijalnoj dijagnozi bolesti prosta te.

Izračunom omjera Free PSA /PSA omogućuje se bolje razdvajanje bolesnika s karcinomom prostate od bolesnika sa benignom hiperplazijom prostate. Oboljeli od karcinoma prostate imaju manje koncentracije slobodnog PSA u cirkulaciji pa su time i njihovi omjeri manji, dok kod zdravih osoba i u benignih oboljenja prostate to nije slučaj. PSA je jedini tumorski biljeg koji se preporučuje raditi kao screening test kod muškaraca iznad 50 godina jer je njegova razina u krvi ovisna o veličini prostate i o postojanju malignog tumora.

AFP

α-fetoprotein je glikoprotein koji se normalno stvara u fetalnoj jetri, a nakon rođenja koncentracija u krvi mu se smanjuje, te se oko prve godine dosižu vrijednosti odrasle osobe čija koncentracija je gotovo nemjerljiva. Normalan je sastojak u krvi trudnica jer prolazi placentu. Pripada grupi onkofetalnih proteina. Povećana koncentracija upućuje na postojanje primarnog karcinoma jetre ( >90% slu-čajeva), pa može poslužiti kao screening biljeg kod rizičnih skupina. U bolesnika sa tumorom jajnika, zametnih stanica i sa primarnim karcinomom testisa nalazimo njegove povećane koncentracije. Važan je uz HCG tijekom 16-18 tjedna trudnoće u testu probira Down-ovog sindroma.

Blagi porast koncentracije α-fetoproteina može se naći i kod nemalignih oboljenja kao što su neonatalni i virusni hepatitis, bilijarna atrezija te kongenialna tirozinoza.

TSH

Tiroidni stimulirajući hormon (TSH) izlučuje hipofiza, a zadatak mu je stimuliranje na stvaranje i lučenje hormona. TSH se izlučuje u tzv. cirkadijalnom (po dnevnom ritmu). Hipofizno izlučivanje TSH je centralni regulacijski mehanizam hormona štitnjače. Njegovo određivanje se koristi kao početni dijagnostički test u procjeni funkcije štitinjače. Čak i vrlo male promjene u koncentracijama slobodnih hormona štitnjače izaziva velike promjene u razini TSH u suprotnom smjeru, tako da vrlo mali porast razine T4 ili T3 može biti dovoljno da potiskuje izlučivanje TSH, iako razine T4 i T3 mogu biti unutar normalnog raspona. Stoga je TSH vrlo osjetljivi i specifični parametar za utvrđivanje funkcije štitnjače te je naročito pogodan za ranu dijagnostiku ili isključivanje poremećaja u centralnom regulacijskom krugu između hipotalamusa, hipofize i štitnjače.

TSH je povećan kod primarne  hipertireoze povezanim i tumora tireotropnih stanica hipofize (tireotropinoma), subakutnom tiroiditisu, Hasimotovoj bolesti, hiperkolesterolemiji, guši, amiloidozi, depresiji, alkoholnoj cirozi, preklampsiji i hirsuitizmu.

TSH je snižen kod infekcija, toksične guše, toksične nodularne guše, zatim u hipetiroidizmu (Gravesova bolest), subakutnom tiroiditisu, akromegaliji, hipofunkciji hipofize, što može dovesti do sekundarnog hipotiroidizma.

FT3

Trijodtironin je hormon štitne žlezde zadužen za regulaciju metabolizma. Određivanje njegove koncentracije u serumu je važno za dijagnostičku diferencijaciju funkcijskih stanja štitne žlezde (eutireoza, hipotireoza, hipertireoza).

Najveći dio trijodtironina (T3) u krvi vezan je za transportni protein TBG (thyroxin binding globulin) – više od 99%Samo slobodna frakcija hormona (fT3) je biološki aktivna. T3 ima oko 10 puta manji afinitet za vezanje na proteine od T4, tako da promjene u proteinima-nosačima imaju puno manji učinak na koncentraciju slobodnog T3 nego na slobodni T4. Međutim postoje stanja koja se ispravno mogu odrediti jedino s mjerenjem fT3 ili T3.

Povišene vrijednosti mogu se naći u toksičnoj nodularnoj guši, hipertiroidizmu, T3 toksikozi i posttraumatskom sindromu.
Snižene vrijednosti mogu se naći u hipotiroidizmu, nedostatku čimbenika rasta, anoreksiji nervozi i kroničnom zatajenju bubrega

FT4

FT4 se koristi za procjenu funkcije, kao i za praćenje odgovora na terapiju.Najveći dio tiroksina u krvi vezan je za transportni protein TBG (thyroxin binding globulin). Samo slobodna frakcija hormona (fT4) je biološki aktivna. T3 ima oko 10 puta manji afinitet za vezanje na proteine od T4, tako da promjene u proteinima-nosačima imaju puno manji učinak na koncentraciju slobodnog T3 nego na slobodni T4.
Povišene vrijednosti mogu se naći u toksičnoj guši, toksičnoj nodularnoj guši, hipertiroidizmu, akutnoj psihijatrijskoj bolesti, anoreksiji nervosa.

Snižene vrijednosti mogu se naći u hipotiroidizmu, kroničnom oštećenju bubrega te pre-eklampsiji. Također tijekom trudnoće fT4 blago pada.

Anti-hTG

Humani tiroglobulin ( hTG ) je visokamolekularni glikoprotein mase i nalazi se follicularnim stanicama štitnjače. On igra središnju ulogu u apsorpciji , ugradnji i reguliranju biosinteze hormona štitnjače ,

T4 i T3. Anti-hTG se nalazi u svim autoimunim bolestima štitnjače ( Hashimotov tiroiditis , Gravesova bolesti) , s najvećom razinama  u Hashimotovom tireoiditisu. Anti-hTG je također karakterističan je karcinom štitnjače, a određivanje se može koristiti  za praćenju pacijenata oboljelih od karcinoma štitnjače.

Anti-TPO

Anti TPO (engl. Anti-thyroid peroxidase antibody) je test kojim se određuje prisutnost protutijela na dio štitnjače. Peroksidaza specifična za štitnjaču (TPO) nalazi se u mikrosomima stanica štitnjače i potencijalni je autoantigen. Određivanje antitijela štitnjače važno je u dijagnostici autoimunih bolesti štitnjače.

Povišena Reaktivnost se javlja kod hipotireoza, struma, gotovo svih oboljelih od Hashimotove bolesti, kod primarnog miksedema kao i kod M. Basedow (70%) .

Snižene vrijednosti nisu klinički značajne

HCG (Beta HCG)

HCG je glikoprotein koji se sastoji od dvije podjedinice – α i β koje se udružuju u intaktnu molekulu hormona. Klinički je najznačajniji biljeg trudnoće.  Mjerenje koncentracije HCG-a u uzorku krvi u 95% slučajeva daje dijagnozu trudnoće već tjedan dana nakon oplodnje, što ga čini idealnim biljegom trudnoće.

Također se koristi u ranoj trudnoći u dijagnostici izvanmaterične trudnoće, prijetećeeg spontanog pobačaja i anembrijske trudnoće. U kombinaciji sa ultrazvučnim biljezima prati se longitudinalna koncentracija HCG-a u serumu trudnice u razmaku od 2 dana i očekivano udvostručenje koncentracije. Nedovoljan porast ili pad vrijednosti ima prediktivnu vrijednost za nepovoljan ishod rane trudnoće.Naročito je važno utvrđivanje razine hCG u krvi u 1. trimestru trudnoće.. Ovaj test je koristan za detekciju i praćenje HCG-a kojeg proizvode tumorske stanice ovarijskog, placentalnog ili testikularnog porijekla.U 16. do 18. tjedna trudnoće važna je razina HCG-a u izračunu testa probiranja za Down-ov sindrom.

Povišene vrijednosti HCG nalazimo u serumu trudnica, trofoblastičnim tumorima i kod tumora zametnih stanica, prvenstveno u neseminomskim tumorima. Povišene vrijednosti također upućuju na višestruku trudnoću.
Snižene vrijednosti upućuju na prijeteći ili propušteni pobačaj, vanmateričnu trudnoću, gestozu ili intra-uterinu smrt.

Feritin

Feritin u serumu osjetljivi je indikator zaliha željeza u tijelu; dokazano je da korelira s obojivim željezom u koštanoj srži. 1 Feritin u serumu osobito je koristan pri razlikovanju nedostatka željeza od anemije kroničnih bolesti jer su u dugom slučaju razine feritina povećane. Razina feritina manja od 10 µg/L gotovo

uvijek upućuje na nedostatak željeza. Feritin u serumu povećan je i kod drugih anemija, uključujući i aplastičnu anemiju, sideroblastičnu anemiju i kronične hemolitične anemije. Koncentracija feritina u serumu može biti iznimno visoka kod idiopatske hemokromatoze, kao i kod pacijenata koji su primili višestruke transfuzije.

CA 15-3

Karcinom antigen 15-3 (CA 15-3) nalazi se u stanicama sekrecijskog epitela i kao i većina tumorskih biljega, nije organ-specifična. CA 15-3 je tumorski biljeg prvog izbora kod karcinoma dojke. Daje podatke o stadiju bolesti i o uspjehu liječenja odnosno pojavi metastaza ili recidiva kod već ustanovljene bolesti. Zbog male specifičnosti ne može se koristiti kao screening-test populacije.

CA 19-9

Karbohidratni antigen 19-9 (CA19-9) nalazi se u serumu kao visokomolekularni mucin bogat ugljikohidratima. Dio je mnogih mukoznih stanica i njihov je sekrecijski proizvod. Zanimljivo je da 7 – 10% populacije genetski ne može stvarati CA 19-9.

IE 2

Proteini u krvi se određuju pri rutinskom sistematskom pregledu. Koriste se za procjenu nutricionog statusa, kao i za procjenu funkcije jetre ili bubrega i otkrivanje i praćenje različitih bolesti i poremećaja.

Ako koncentracija ukupnih proteina izlazi iz okvira referentnih vrijednosti, potrebni su dodatni testovi koji će pomoći u uspostavljanju dijagnoze.

FSH

Zajedno s LH pripada skupini gonadotropina, a izlučuje ga hipofiza. Zajedno reguliraju i stimuliraju rad gonada (jajnici i testisi). Stimulira rad jajnika pa s time i izlučivanje estrogena i progesterona. Najviša je razina u sredini ciklusa kada stimulira ovulaciju i stvaranje žutog tijela. Koristan u razlučivanju razloga amenoreje (menopauza, disfunkcija, Turner-ov sindrom itd).

LH

LH je glikoprotein koji se sastoji od dvije podjedinice (α i β-lanci). Zajedno s FSH pripada skupini gonadotropina, a izlučuje ga hipofiza. Zajedno reguliraju i stimuliraju rad gonada (jajnici i testisi). U jajnicima stimuliraju rast i sazrijevanje folikula a također i biosintezu estrogena i progesterona. U Leydigovim stanicama testisa LH stimulira proizvodnju testosterona. Kod žena je najviša razina u sredini ciklusa kada stimulira ovulaciju i stvaranje žutog tijela. Utvrđivanje LH, zajedno s FSH korisno je kod indikacija: nasljednih bolesti s kromosomskim aberacijama (Turnerov sindrom), policističnih jajnika, razjašnjenje uzroka amenoreje (menopauza, disfunkcija, Turnerov sindrom itd), sindroma menopauze te sumnje na nedostatnost Leydigovih stanica.

PRL

Prolaktin (PRL) je hormon prednjeg režnja hipofize i javlja se u ljudskom serumu u nekoliko molekularnih oblika: kao monomer (dominantan oblik), dimer (big PRL) i bigbig-PRL ili makroprolaktin koji predstavlja spoj prolaktina i imunoglobulina G (IgG).

Testosteron

To je androgeni hormon koji nastaje gotovo isključivo u Leyidigovim stanicama testisa. Njegovo stvaranje kontrolira razina LH. Testosteron razvija sekundarne spolne oznake muškarca, a služi i održavanju funkcije prostate i sjemenovoda. Većina testosterona se u krvotoku nalazi vezana na protein SHBG. Kod žena male količine stvaraju jajnici. Kod žena služi u dijagnostici razloga neplodnosti, sindroma policističnih jajnika, Klinefelterova sindroma te kod sumnje na tumore jajnika te nedovoljnu funkciju jajnika. Kod muškaraca se testosteron određuje kod sumnje na smanjenu proizvodnju testosterona, npr hipogonadizam, terapija estrogenima, kromosomske aberacije te u cirozi jetre.

Progesteron

Progesteron spada u skupinu steroidnih hormona. To je ženski spolni hormon koji zajedno s estrogenima sudjeluje u regulaciji menstrualnog ciklusa. Najviše se stvara u žutom tijelu, s čijim rastom odnosno veličinom korelira razina u krvi te tijekom trudnoće u posteljici. Služi pripremi sluznice maternice za trudnoću, a u trudnoći sprječava kontrakcije miometrija. U početku menstrualnog ciklusa razina je neznatna, jedan dan pred ovulaciju poraste, pa je mjera prisustva ovulacije. Koristan u liječenju, odnosno dijagnozi neplodnosti. Nešto malo progesterona stvara se i u nadbubrežnoj žlijezdi i testisima, jer se progesteron stvara kao intermedijer tijekom biosinteze kortikosteroida i androgenih hormona.

PSA slobodni

Slobodni PSA (fPSA) je glikoprotein. Oko 20% u krvi prisutno je u slobodnoj formi, proteolitički neaktivno. Vrlo koristan u dijagnozi i praćenju terapije bolesti prostate. Klinički pregled prostate, rektalni pregled, cistoskopija, laserska terapija, biopsija prostate, no također i zračenje ili kemoterapija podižu vrijednosti PSA. Najpriznatija laboratorijska pretraga u dijagnostici raka prostate je slobodni PSA (fPSA) i njegov udio u ukupnom PSA koji pomaže u razlikovanju osoba s benignom prostatičnom hiperplazijom od onih s rakom prostate. Omjer između slobodne i ukupne frakcije (fPSA/tPSA) dobar je pokazatelj za moguću diferencijalnu dijagnozu bolesti prostate.

Vitamin D

Vitamin D prethodnik je steroidnih hormona, koji uzimamo prehranom ili stvaramo u koži pod utjecajem UV zraka. Da bi bio biološki aktivan mora proći hidroksilaciju u jetri i potom u bubregu.

Vitamin D se najčešće određuje u bolestima koje utječu na gustoću kostiju (osteoporoza, osteomalacija, povišeni PTH), ali i kod osoba koje se ne smiju izlagati suncu, osoba s malapsorpcijom masti, povećanim gubitkom vitamina D (nefrotski sindrom, upotreba lijekova koji ubrzavaju metabolizam vitamina D), bolestima jetre i sl.

Sedimentacija eritrocita

Sedimentacija eritrocita (SE) je  laboratorijski test kojim se odnosi na mjerenje brzine taloženja eritrocita in vitro, uzetih iz pune venozne ili kapilarne krvi i diluirane sa rastvorom antikoagulansa u omjeru 4:1.
Koristi se kao screening-test kod sumnje na upalnu reakciju..

Povišena vrijednost se javlja tijekom upalnog procesa, zbog porasta koncentracije proteina akutne faze. Fiziološki, povišena sedimentacija nalazi se kod anemija i za vrijeme trudnoće. Svaka promjena u broju eritrocita ili u agregaciji trombocita (koje nastaje normalno u trudnoći ili u bolesti, anemiji) smanjuje intenzitet sile ili relativne površine na koju djeluje ta sila pa dolazi do povišene sedimentacije.

Snižena vrijednost nije klinički značajna

KKS sa 3dif DKS-om

Kompletna krvna slika je jedna od osnovnih  laboratorijska pretraga. To je rutinska analiza  koja se radi zbog procjene općeg zdravstvenog stanja i otkrivanja različitih poremećaja poput anemija, infekcija, virusnih oboljenja, leukemija, mijeloproliferativnih i limfoproliferativnih bolesti, malignih bolesti te stanja uhranjenosti organizma i izloženosti otrovnim materijama. Ovom analizom krvi dobiva se uvid u broj i kvalitetu eritrocita (crvene krvne stanice), trombocita(krvne pločice). i leukocita(bijele krvne stanice).

ABO

Antigeni ABO sistema krvnih grupa otkriveni su na osnovu efekata miješanja krvi različitih osoba, odnosno pojave ili odsustva aglutinacije u mogućim kombinacijama eritrocita i seruma ispitanika. Rezultati prvih istraživanja u ovoj oblasti dokazali su da se u humanim crvenim krvnim zrncima nalaze antigene supstance, a u serumu specifična antitijela, koja u međusobnom kontaktu izazivaju izoaglutinaciju (aglutinacija reakcija antigen – antitijelo) među pripadnicima iste vrste organizama), čime je objašnjena fiziološka priroda ovog višeslojno značajnog sistema individualne varijacije, posebno u transplantaciji u najširem smislu pojma (uključujući i transfuziju).

PV-INR (PT-INR)

Protrombinsko vrijeme je screening-test kod poremećaje koagulacije koji su u vezi s vanjskim putem zgrušavanja. Ovim testom se mjeri vrijeme potrebno da dođe do zgrušavanja u uzorku krvi – plazmi.

Potrombinsko vrijeme (PV) je najčešće korišten, globalni koagulacijski test za otkrivanje poremećaja zgrušavanja kao i za praćenje antikoakulantne terapije.

INR-internacionalni normirajuči omjer služi ujednačenju (standariziranju) tako dobivenih vrijednosti (u različitim laboratoriima-metodanma).

Produženo protrombinsko vrijeme (PV) ukazuje na defici jednog ili više faktora  koagulacije: faktora II, nasljednog ili stečenog nedostatka faktora V ili njegovih inhibitora, rijetko zbog nedostatka faktora X, zatim kod terapije antagonistima vitamina K (derivati kumarina), u bolestima jetre, nedostatku vitamina K, fiziološki u novorođenčadi zbog nerazvijenog sustava koagulacije, DIK-u te u lupusu antikoagulansu.

Antikoakulanti su lijekovi koji smanjuju aktivnost čimbenika zgrušavanja, odnosno sklonost organizma prema zgrušavanju. Primjenjuju se u stanjima akutne tromboze, plućne embolije, srčanog infarkta, trajne fibrilacije atrija. Zbog mogućih komplikacija od krvarenja, obavezna je laboratorijska kontrola u smislu određivanja PV-a.

Sniženo protrombinsko vrijeme može se naći u akutnom alkoholizmu, cirozi jetre, liječenje penicilinom.

APTT (APTV)

APTV (aktiviranog parcijalnog tromboplastinskog vremena)  je screening-test za poremećaje koagulacije. Test služi za otkrivanje deficit jednog ili više činilaca koagulacije, izuzev FVII i FVIII. Koristan je  naročito prije kirurških zahvata jer je s njim moguće otkriti hemofiliju, kao i za praćenje heparinske terapije.

Povišene vrijednosti  APTT-a  mogu se naći kod hemofilije, von Willebrandov-a sindroma, kod terapije heparinima, oralnim antikoagulansima i kod snižene koncentracije fibrinogena.

Fibrinogen

Fibrinogen  je protein koji nastaje u jetri i koji pod djelovanjem drugih čimbenika zgrušavanja stvara vidljivi ugrušak. Određianje koncentracije fibrinogena je korisna analiza za otkrivanje deficijencije fibrinogena i pretvaranje fibrinogena u fibrin. Fibrinogen je protein akutne faze pa je njegovo povećanje povezano i s upalama, tumorima, traumama te opeklinama. Kronični aktivni upalni procesi kao npr. reumatske bolesti ili kolagene vaskularne bolesti povezane su s duljim povišenjem razine fibrinogena.

Povišene vrijednosti fibrinogena mogu se normalno naći u trudnoći.

Smanjenje fibrinogena  (hipofibrinogenemija) javlja se u akutnim i kroničnim bolestima jetre, kod ascitesa ili akutne hemoragije i opeklina te kod povećane degradacije).

Stolica na okultno krvarenja

Ovim testom  dokazujemo  krvarenje iz probavnog trakta, koje nije vidljivo golim okom.

Vrlo je važno u prevenciji raka debelog crijeva. Preporučuje se svima osobama straijim od 50 godina, a oni koji imaju u obitelji rak debelog crijeva trebali bi se upućivati na ovaj test već  nakon 40 godina života. Testiranje na okultno krvarenje bi trebalo uraaditi jednom godišnje svim osobama starijim od 50 godina te svim  osobama sa neobjašnjivim abdominalnim nelagodama i anemija nepoznatog uzroka.

Alkohol, terapija aspirinom, indometacinom, fenilbutazonom, kortikosteroidima  mogu uzrokovati krvarenje u probavnom traktu. Zbog toga bi se ovi lijekovi trebali prestati uzimati 2 dana prije testa. Uzorci osoba koje krvare iz hemeroida ili žene s menstruacijom ne bi se trebali koristiti.

Helicobacter Pylori

Helicobacter pylori je bakterija koja je nađena na sluznici čovjekova želuca i jedina je bakterija koja može preživjeti u nepogodnoj kiseloj sredini u želucu. Ova bakterija dovodi do dugotrajne (kronične) upalne reakcije želuca (gastritisa).

Ovim je testom moguće utvrditi prisustvo antigena – bakterije Helicobacter pylori u stolici, pri čemu se dokazuje prisustvo same bakterije.

Koprokultura

Test analize stolice na prisustvo bakterija, parazita ili gljivica koje uzrokuju infekciju na nivou gastrointestinalnog trakta se naziva koprokultura. Uzorak stolice se miješa sa supstancom koja podstiče rast bakterija.

Kalprotektin

Određivanje fekalnog kalprotektina je neinvazivni test koji omogućava razlikovanje fukcionalnih crijevnih smetnji (npr. iritablini kolon, IBS) od organskih – upalnih bolesti crijeva (IBD) kod pacijenata kod koji žele izbjeći invazivne (neugodne) enoskopske pretrage. Ovaj jednostavni test pokazati će povišene vrijednosti kalprotektina u stolici, proteina koji se nalazi u citoplazmi upalnih stanica ukoliko se u crijevima događaju upalni procesi. Kod osoba s dokazanom upalnom bolesti crijeva koristi se za predviđanje odgovora na terapiju, otkrivanja relapsa i općenito praćenja terapije. Klinička osjetljivost: 84,4%, specifičnost: 94,5%.

Opći pregled urina sa sedimentom

Urin (mokraća) je tekućina kojom se izlučuju odpadni produkti metabolizma i strane i štetne tvari.

Opći pregled urina sa sedimentom je jedna od osnovnih laboratorijskih analiza. Sastoji se od tri djela:

  • Fizičko -kemijskih karakteristika mokraće: izgled, boja, miris, reakcija i specifična težina.
  • Kemijska analiza (analize na proteine, krv, šećer, ketonska tela, urobilinogen, bilirubin i nitrite).
  • Pregled mokraćnog sedimenta

Rezultati ovog testiranja daju osnovne informacije o stanju metabolizma i o stanju genitalno-urinarnog sistema.
Laboratorijski pregled mokraće je vrlo važno u isključivanju i otkrivanju poremećaja rada bubrega i mokraćnog trakta.

Urinokultura

Urinokultura je pretraga kojom se identificiraju i testiraju na osjetljivost na antibiotike uzročnici infekcija mokraćnog sustava.

Pravilno uzet uzorak za urinokulturu je presudan za pravilnu interpretaciju pretrage i pravovremenu primjenu eventualno potrebne specifične terapije. Stoga je ključno i u interesu pacijenta da ove upute pažljivo pročita i slijedi.

Uzorak za urinokulturu treba biti srednji mlaz prvog jutarnjeg urina, ili srednji mlaz urina nakon što je prošlo najmanje 3–4h od posljednjeg mokrenja. Preporučljivo je uz urinokulturu napraviti i sediment urina, koji se radi iz istog uzorka. Stoga, ako se rade i sediment urina i urinokultura, treba pripremiti dvije posudice za urin i pomokriti se u obje posudice.

Uzorak urina za urinokulturu se može dostaviti direktno nasađen na Uricult podlogu ili u sterilnoj posudici (nabaviti u ljekarni).

Citologija urina

Citološka analiza urina je neinvazivna i jednostavno izvediva dijagnostička pretraga koja se po potrebi može ponavljati, a ima značajnu ulogu u ranoj dijagnostici i postoperativnom praćenju karcinoma urinarnog sustava. Također, citološka analiza urina je korisna pretraga u procjeni porijekla eritrocita u urinu- jesu li eritrociti bubrežnog porijekla (glomerularni eritrociti) ili potječu iz donjih dijelova mokraćnog sustava (neglomerularni eritrociti).

  • Eozinofili u nosnom sekretu

DIJABETES:

  • FRUCTOZAMIN 25 KM
  • INSULIN 35 KM
  • ANTI-INSULINSKA At (IAA) 40 KM
  • C-PEPTID 35 KM
  • GAD At 75 KM
  • ANTI IA2 (At NA TRIOZINFOSTATAZU) 75
  • ANTI ICA AT-LADA (At NA PANKREASNA OSTRVCA) 170 KM

ANEMIJA:

  • FERITIN 35 KM
  • TRANSFERIN 25 KM
  • ERITROPOETIN 60 KM
  • VITAMIN B12 40 KM
  • FOLNA KISELINA 40 KM

ENZIMI:

  • DAO ENZIM (DIAMINO OKSIDAZA) 55 KM
  • HOLINESTERAZA 16 KM
  • LIPAZA 16 KM
  • TRIPSIN 60 KM

MIKROELEMENTI:

  • BAKAR 20 KM
  • SELEN 80 KM
  • ZINK 25 KM

HORMONI ŠTITNE ŽLIJEZDE:

  • T3 20 KM
  • T4 20 KM
  • ANTI TG 45 KM
  • ANTI TPO 45 KM
  • TIREOGLOBULIN 35 KM
  • KALCITONIN 30 KM
  • PTH INTACT 35
  • At NA TSH RECEPTORE (TRAB/TRAK) 80 KM

REPRODUKTIVNI HORMONI:

  • FREE TESTOSTERON 40 KM
  • DIHITESTOSTERON 60 KM
  • SHBG 30 KM
  • 17-OH PROGESTERON 40 KM
  • ANDROSTENDION 40 KM
  • AMH -ANTI MULLEROV HORMON 80 KM

TUMORSKI MARKERI:

  • CA 50 -kolon 80 KM
  • CA 72 -4 -želudac 40 KM
  • CA 15-3 dojka 40 KM
  • CA 125 40 KM
  • HE4 80 KM
  • AFP 30 KM
  • ACE -sarkoidoza 45 KM
  • NSE- pluća 40 KM
  • BETA 2 MIKROGLOBULIN 30 KM

OSTALI HORMONI MARKERI:

  • HOMOCISTEIN 80 KM
  • ALFA 1 ANTITRIPSIN 35KM
  • CERULOPLAZMIN 35 KM
  • LEPTIN 40 KM

VITAMINI:

  • VITAMIN B12 40 KM
  • FOLATI – 40 KM
  • VITAMIN C 80 KM
  • VITAMIN E (TOKOFROL) 80 KM

INTOLERANCIJA NA HRANU:

  • INTOLERANCIJA NA HRANU IgG 90 NAMIRNICA (za djecu mlađu od 6 godina)  500 KM
  • INTOLERANCIJA NA HRANU -SCREEN 349 NAMIRNICA 100 KM

IMUNOLOGIJA:

  • Anti CCP 45 KM
  • IMUNOGLOBULIN E IgE 35 KM
  • IMUNOGLOBULIN A IgA 24 KM
  • IMUNOGLOBULIN G IgG 24 KM
  • IMUNOGLOBULIN M IgM 24 KM
  • ELEKTROFOREZA PROTEINA 35 KM
  • IMUNOELEKTROFOREZA PROTEINA 100 KM
  • KRIOGLOBULIN – 25 KM
  • C3 KOMPLEMENT 24 KM
  • C4 KOMPLEMENT 24 KM
  • ANA (antinuklearna At) 35 KM
  • ENA (ANA PROFIL-15 At) 150 KM
  • DS-DNA 40 KM
  • P-ANCA -40 KM
  • C-ANCA 40 KM
  • KARDIOLIPINSKA At IgM (ACA) 35 KM
  • KARDIOLIPINSKA At IgG (ACA) 35 KM
  • TRANSGLUTAMINSKA At IgA (TTG )35 KM
  • TRANSGLUTAMINSKA At IgG (TTG) 35 KM
  • ANTIGLIJADINSKA At IgA (AGL)  35 KM
  • ANTIGLIJADINSKA At IgG (AGL)  35 KM
  • ACETILHOLINSKI RECEPTORI At  160 KM
  • MUSK At 140 KM

VIRUSOLOŠKA SEROLOGIJA :

  • HIV 1+2 40KM
  • RUBELLA IgM 40 KM
  • RUBELLA IgG 40 KM
  • CMV IgM 40 KM
  • CMV IgG 40 KM
  • MORBILI IgM 45 KM
  • MORBILI IgG 45 KM
  • MUMPS IgM 45 KM
  • MUMPS IgG 45 KM
  • EPSTEIN-BARR IgM 35 KM
  • EPSTEIN-BARR IgG 35 KM

TORCH:

  • TOXOPLASMA gon IgM 40 KM
  • TOXOPLASMA gon IgG 40 KM
  • RUBELLA IgM  40 KM
  • RUBELLA IgG 40 M
  • CMV IgM 40 KM
  • CMV IgG 40 KM
  • HSV I IgM 40 KM
  • HSV I IgG 40 KM
  • HSV II IgM 40 KM
  • HSV II IgG 40 KM

 

HEPATITIS:

  • HAV IgM 45KM
  • HAV IgG 45 KM
  • HbsAt 45 KM
  • HbsAg 45 KM
  • HCV 45 KM

BAKTERIOLOŠKA SEROLOGIJA :

  • HELICOBACTER PYLORI IgA 40 KM
  • HELICOBACTER PYLORI IgG 40 KM
  • HELICOBACTER PYLORI IgM 60 KM
  • TPHA 35 KM
  • VDRL 35 KM

URIN :

    • CITOLOŠKI PREGLED URINA 45 KM

DROGE U URINU :

  • OPIJATI (MORFIN) 30 KM
  • CHANABINOIDI (MARIHUANA) 30 KM
  • COCAIN 30 KM
  • ECSTAZY 30 KM
  • PANEL OD 3 DROGE 60 KM
  • PANEL OD 5 DROGA 80 KM
  • PANEL 10 DROGA 120 KM

ALERGIJA :

  • IMUNOGLOBULIN IgE – 35
  • ECP -40 KM